o meni

Kako sam pocela?

Pisanje je najsamotnija djelatnost. Negdje je to neko napisao i slažem se s tim.

Svi pisci su, gledajući kroz historiju, počinjali pisati zbog različitih oblika prognanstva, neshvaćenosti, neuzvraćenih ili zabranjenih ljubavi. Niko nije pisao zbog sreće.

Žao mi je što je tako, ali kad sam počela pisati i sama sam se osjećala usamljenom. To je prvo bio dnevnik, kasnije su se rađale priče.

Moja prva priča je bila objavljena na mom Facebook profilu prije otprilike 13 godina. Naravno, čekala sam potvrdu "publike". Kad sam je dobila, priče su se nastavile nizati.

Pisala sam kolumne za različite blogove. Skupljala sam tzv. content staž.

Moj roman Svako ima njegov hlad je objavljen 2016. godine. Moje prvo dijete! Godila mi je medijska pažnja, pogotovo iz razloga zbog kojeg sam je dobijala.
Onda sam se nekako "povukla". Pisala sam više za sebe, manje za raju.

1.

Koji su moji ciljevi?

Želim objaviti knjigu pripovijedaka u kojoj će se svi moći pronaći. Ponekad je tako ljekovito kad međ' koricama pronađemo sebe. Ali, ovaj put neću moći sama i neće moći babo učestvovati u štampanju knjiga, kako bi svom djetetu ostvario san. Ovaj put ću nekako morati pronaći izdavača i suočiti se licem u lice sa tim dijelom i regulisanošću našeg društva.

Voljela bih da imam promociju knjige, sad, u mom Sarajevu. Da postanem afirmisan pisac i da, prosto, ljudi više čitaju, a da ja bar od tog budem mogla kupiti pelene djetetu. Šalim se... Ne zanima me novac kad je u pitanju pisanje. Važno mi je to što u njemu pronalazim lični mir. Kroz pisanje upoznajem sebe. Nikad nije dosta upoznavanja sebe sa sobom. Nikad dosta spoznavanja onog iznad nas i onog oko nas.

2.

Moji planovi?

Vrlo sam uporna u iznalaženju načina za ostvarivanje ciljeva, tako da me nije sramota slati svoj rukopis na mnoge adrese. Pisanje je pošten posao. Ja se nijednog poštenog posla ne bojim. Valjda bi to trebalo biti prirodno.

Plan je napisati knjigu, koja će dotaknuti izdavača, koja će dotaknuti ljude. Vrlo sam osviještena i znam šta znači doba komercijalizacije, ali nekako se potajno nadam da je iznad svega toga razlika između lijepog i manje lijepog. Plan mi je pokrenuti radionicu kreativnog pisanja i provući kroz to niti psihološkog savjetovanja. To je vrlo dobar i plodonosan spoj.

Moja želja je da ljudi oslobode svoje emocije, svoje kreativnost kroz pisanu riječ, kroz slikanje, nije ni važno, važno je da ona nekako nađe svoj put.
Bila bih najsretnija kad bih prodajom svojih knjiga mogla finansijski podržati Ratni muzej u Sarajevu s obzirom na to da ga ne  finansira niti jedna institucija u BiH.

Također, nastavila bih doprinositi Udruženju Srce za djecu oboljelu od raka. Ako ikad postanem milioner, to će značiti da se u BiH pisanje počelo plaćati. (smiley) Da se vratim na radionice, koje imam u planu. Pisanje je sloboda, a ja želim osloboditi ljude od lažnih uvjerenja, nametnutih okvira, bezrazložnog tereta. Naše tijelo i organizam trebaju našu psihu zdravu.

3.